субота, 27. фебруар 2010.

INDIGO DEČAK SA MARSA


Boriska.indigo dečak sa Marsa



Ruski dečak koji priča o prethodnim životima na Marsu, prošlosti i budućim kosmičkim kataklizmama i vanzemaljcima koji posećuju našu planetu,privukao je pažnju celog sveta,otkad se pre nekoliko godina saznalo za njegov slučaj. Za neobičnog dečaka po imenu Boriska,prvi sam put čuo iz priča učesnika jedne ekspedicije u anomalnu zonu na severu Volgogradske oblasti,koja je u našoj zemlji poznata kao gorski lanac Medveditskaya. "Zamisli, dok su uveče svi sedeli oko logorske vatre, taj mali dečak, star oko sedam godina, iznenada je glasno zatražio tišinu: želeo nam je pričati o stanovnicima Marsa i njihovim putovanjima na Zemlju", rekao je jedan od svedoka koji je sa mnom podelio svoje utiske "Pa, neko je i dalje tiho brbljao, i onda je dečak strogo zatražio našu punu pažnju ili 'neće biti ništa od priče"
I tako je drugi razgovor utihnuo. A ovo je razlog zašto: dečak okrugla lica i velikih očiju, u letnjoj majici i s frajerskom kapom šiltericom, potpuno nezastrašen odraslima, započeo je neverovatnu priču - o marsovskoj civilizaciji, o megalitskim gradovima i marsovskim svemirskim brodovima, o letovima na druge planete, i o zemlji Lemuriji na Zemlji, čiji je život poznavao iz ličnog iskustva, budući da je doleteo s Marsa,na taj ogromni kontinent usred okeana gde je imao prijatelje...

Mnoge su šokirale dve stvari. Kao prvo, neobično znanje, koje jedan sedmogodišnjak ne bi trebao imati i, kao drugo, to što Boriskin govor nije bio na razini deteta iz prvog razreda. Koristio je takvu terminologiju, detalje i činjenice iz prošlosti Marsa i Zemlje da su svi ostali pod utiskom. Samo se po provalama emocija moglo videti, da taj ozbiljan govor potiče od deteta.

"Zašto je Boriska govorio na taj način?", pitao se moj sagovornik. "Očigledno, podstaknulo ga je njegovo okruženje u logoru ekspedicije. Tamo su bili okupljeni zanimljivi, slobodoumni ljudi koji su tražili odgovore na mnoge zagonetke Zemlje i Svemira, i Boris, koji je slušao razgovore tekom dana, u svom je govoru izrazio neslaganje sa stvarima koje je zapamtio."

"Čini se da ne. Ovo nije zvučalo kao fantazija.", tvrdio je moj drug. "Pre se činilo da se radi o prisećanju prošlosti, sećanjima iz njegovih prošlih reinkarnacija. Takve pojedinosti nije moguće
izmisliti; mora ih se lično znati."

Reči o sećanjima na prošle reinkarnacije bile su presudne: shvatio sam da moram upoznati Borisku. Sada, upoznavši njega i njegove roditelje, pokušavam sve sastaviti ,kako bih shvatio misteriju rođenja tog mladog bića.


Sećanja Boriskine majke

Zanimljivo je da je Boriska došao na svet u gradu Volzhku, u provincijskom porodilištu, iako je u njegovoj krštenici, kao mesto rođenja upisano "Zhirnovsk, Volgogradska oblast". Datum njegovog rođenja je 11. januara 1996. u 8.30 ujutro. Astrologu bi to moglo nešto značiti.

Njegovi su roditelji dobri i ljubazni ljudi. Nadježda Kiprijanovich, Borisova majka, dermatologinja je u gradskoj klinici. Diplomirala je 1991. na Volgogradskom institutu za medicinu. Njegov otac Jurij Tovstenev, je penzionisani oficiri, svojevremeno je diplomirao na Visokom vojnom institutu Kamishinskij, a danas radi kao građevinski nadzornik. Oni sami bili bi srećni, kad bi im neko mogao pomoći u rešavanju zagonetnog fenomena njihovog sina, ali zasad sa radoznalošću posmatraju svoje čudo.

"Kad je Boriska rođen, primetila sam da je sa svega 15 dana već dizao glavu", seća se Nadježda. "Svoju prvu reč, baba, izgovorio je u uzrastu od četiri meseca, i moglo bi se reći da je otada počeo pričati. Svoju prvu rečenicu izgovorio je sa sedam meseci rečima "Hoću ekser" - video je esker u zidu - iako deca počinju pričati mnogo kasnije. Najizvanrednije od njegovih intelektualnih sposobnosti bile su izvan fizičkog."

"Kako su se manifestovale?"
"Kad je Borisu bila jedna godina, počela sam mu davati slova prema sistemu Nikitin i, ako možete zamisliti, sa godinu i po, već je bio u stanju čitati teška slova iz novina. Rano i lako naučio je prepoznavati boje u raznim nijansama. Sa dve godine počeo je crtati, a sa dve i po mogao je slikati. Znao je crtati u raznim nijansama. "
Boris je krenuo u jaslice kad je napunio dve godine. Sve vaspitačice su rekle da je jako nadaren za jezike i da mu je mozak neobično razvijen. Primetile su da ima fenomenalno pamćenje.
Međutim, njegovi roditelji primetili su da njihov sin, do svog znanja ne dolazi samo posmatranjem svoje okoline nego, kako se činilo, i iz drugih izvora: nekako je primao informacije niotkuda!
"Niko ga tome nije naučio", seća se Nadježda, "ali nekako je stekao naviku da sedi u lotosovom položaju - i samo ga slušajte!



Iznosio je takve bisere i detalje o Marsu, o planetarnim sistemima i drugim civilizacijama da smo ostajali zadivljeni. Ali kako je jedno dete moglo sve to znati?
Svemir i kosmičke teme u njegovim pričama - to su bile stalne teme od njegove druge godine, Mars, indigo deca i planetame katastrofe. Boriska je objavio da je nekada živeo na Marsu i da je ta planeta bio nastanjiva, ali je preživeo najgoru katastrofu u svojoj istoriji - gubitak atmosfere - i nakon toga su, malobrojni preostali stanovnici, živeli u podzemnim gradovima. U to vreme često je leteo na Zemlju
radi trgovine i naučnih istraživačkih misija. Čini se, da je on sam, bio pilot svemirskog broda. To se događalo u vreme Lemurijske civilizacije. Imao je prijatelja Lemurea koji je umro pred njegovim očima.
"Na Zemlji se dogodila ogromna katastrofa u kojoj su planine eksplodirale, a veliki kontinenti, raspali su se i potonuli pod vodom, i iznenada je ogroman kamen pao na građevinu u kojoj je bio moj prijatelj", ispričao je Boriska. "Nisam ga mogao spasiti. Sada bi smo se trebali opet sresti na Zemlji..."

Boriska celu sliku uništenja Lemurije vidi, kao da se upravo dogodila i pati zbog smrti Zemljanina kao da ju je on sam skrivio.
Jednom je video knjigu “Od koga smo postali”? Ernsta Muldasheva, koju je donela njegova majka. Trebali ste videti kakav je to utisak imalo na malog dečaka. Gledao je crteže Lemuraca, fotografije tibetanskih pagoda. Dva sata kasnije mogao je detaljno govoriti o rasi Lemuraca i bio je vrlo dobro upućen u njihova otkrića.

"Ali Lemurija je uništena pre barem 800.000 godina" - rekao sam oprezno - "i Lemurei su bili visoki preko devet metara, pa ipak se ti nekako sećaš svega toga?"
"Da, sećam se; sigurno mi niko nije pričao o tome", odgovorio je Boris.
Drugom prilikom počeo se prisećati mnogih stvari, nakon što je video ilustracije u drugoj Muldashevljevoj knjizi” Upotrazi za Gradom bogova”, o pogrebnim odajama i piramidama. Rekao je da znanje neće biti pronađeno pod Keopsovom piramidom, već pod jednom drugom. Ali još ga nisu pronašli. "Život će se promeniti kada otvore Sfingu", rekao je i dodao, da će se Sfinga otvoriti negde iza uha, ali ne može se setiti tačno gde.
Kada ga uhvati nadahnuće, priča zanimljive priče o majanskoj civilizaciji, smatrajući da ljudi ne znaju mnogo o tom fascinantnom narodu. Ali najupečatljivije je to što Boriska smatra, da je sada na Zemlji došlo vreme u kojem se rađaju posebna deca zbog nekih velikih promena koje će se dogoditi sa Planetom i zato što će biti potrebno novo znanje, šire od zemljanskog mentaliteta.
"Kako znaš za tu nadarenu decu i zašto se to događa?", pitao sam ga prilikom našeg susreta. "Znaš li da ih zovu 'indigo deca'?"

"Znam da se ona rađaju, ali u našem gradu nisam ih sreo. Ali, možda Julia Petrova: ona mi veruje, što znači da nešto oseća.
Ostali se obično smeju kada pričam priče. Na Zemlji će se nešto dogoditi - dve katastrofe - i zato se rađaju ta deca. Ona moraju pomagati ljudima.
Polovi će se preokrenuti. 2009. doći će do prve ogromne katastrofe na jednom velikom kontinentu, a 2013. dogodiće se jedna, još veća."
"Ti se ne bojiš toga, iako bi to moglo uticati i na tvoj život?"

"Ne, ne bojim se: mi živimo večno. Dogodila se katastrofa na Marsu, gde sam ranije živeo. Oni su bili isti narod kao mi, ali došlo je do nuklearnog rata i sve je gorelo. Neki su ljudi preživeli, i izgrađene su kuće i nova oružja.Tamo je takođe došlo do promena kontinenata. Međutim, taj kontinent nije bio velik. "Marsovci dišu vazduh koji se pretežno sastoji od ugljendioksida. Kad bi došli na našu planetu, stalno bi se zadržavali u blizini dimnjaka."

Polovi će se preokrenuti. 2009. doći će do prve ogromne katastrofe na jednom velikom kontinentu, a 2013. dogodiće se jedna, još veća.

"A ti, ako si ti s Marsa, možeš li s lakoćom disati naš vazduh ili ti je potreban ugljendioksid?"
"Kad se nađeš u ovom zemaljskom telu onda dišeš ovaj vazduh. Ali mi ne volimo zemaljski vazduh, jer on prouzrokuje starenje. Tamo, na Marsu, ljudi su večno mladi, u uzrastu od oko 30-35 godina, i nema starih ljudi. Svake godine, ta deca s Marsa rađat će se na Zemlji, u sve većem i većem broju. U našem gradu biće ih najmanje dvadeset."

"Sećaš li se svog starog imena ili imena tvojih prijatelja?" "Ne, nikad se ne sećam imena."
"Od koje godine pamtiš sebe?"
"Svog prošlog života sećam se do trinaeste godine, a ovde se sećam sebe od rođenja, ali ne zaboravljam odakle sam došao.
Tamo smo nosili posebne naočare i borili smo se celo vreme. Na Marsu je bila jedna neugodna stvar: stanica koju je potrebno uništiti. Moguće je ponovno oživeti Mars, ali ta stanica to sprečava. To je tajna. Mogu nacrtati kako izgleda; bili smo blizu nje. Ta je stanica protiv nas."
"Borise, zašto naše svemirske stanice [sic] 'umru' češće nego što ostanu čitave prilikom sletanja na Mars?"
"S Marsa se širi signal, i on pokušava ubiti stanije [sic]. Na tim stanicama ima štetnih zraka."
Začudile su me štetni zraci Phobosa. Godine 1988. Jurij Lušničenko, čovek iz Volzhska obdaren vančulnim moćima, pokušao je kontaktirati vođe sovjetskog svemirskog programa, kako bi ih upozorio na neizbežan neuspeh njihovih sondi Phobos1 i Phobos2 poslatih na Mars, posebno zbog zraka i radioaktivnih baterija koje su bile strane toj planeti. Nisu poslušali njegova upozorenja. Nisu osećali potrebu da odgovore, sve do danas, iako je za uspeh, prema Lušničenku, potrebno promeniti taktiku kod približavanja površini Marsa.

NLO-i i izgubljeni planeti

"Znaš li za višestruke dimenzije? Znaš, kako bi leteo ne moraš slediti ravnu putanju, već možeš ići kroz multidimenzionalan prostor?"
Pažljivo sam postavio pitanje koje je s gledišta glavne struje nauke bilo fantastično.
Boriska je iznenada živnuo i počeo energično objašnjavati konstrukciju NLO-a. "Čim bismo se lansirali, odmah smo bili blizu Zemlje!"
Zatim je uzeo komad krede i na ploči nacrtao nešto trouglasto. "Postoji šest slojeva", uzbuđeno je govorio. "Spoljni sloj čini 25 posto izdržljivog materijala, drugi sloj zauzima 30 posto i sličan je gumi, treći zauzima još 30 posto i opet je od metala; četiri posto otpada na sloj sa magnetnim svojstvima." Ispisivao je brojke na ploči.
"Napajate li energijom magnetni sloj, uređaj može leteti po čitavom svemiru."
Mi odrasli međusobno smo se pogledali.
U kojem se razredu uče procenti? Naravno, u školi još nisu bili došli do toga, ali čini se da Boriska ima ozbiljnih poteškoća u školi. Nakon testiranja stavili su ga odmah u drugi razred, ali onda su ga se pokušali rešiti. Kome bi, recite mi, bilo ugodno kada dete iznenada prekine učitelja kako bi reklo: "Maria Ivanovna, ne govorite istinu! Ne učite nas ispravno!" A to se događa više nego jednom dnevno.
"Koja je Boriskina misija na Zemlji? Zna li je on?", pitao sam i njega i njegovu majku.
"Rekao je da sluti", odgovorila je Nadježda.
"Zna nešto o Zemljinoj budućnosti; na primer, da će znanje biti raspodeljeno u skladu s kvalitetom i nivoom svesti. Novo znanje nikada neće doći iskvarenim ljudima sa sitnim porocima, lopovima, banditima, alkoholičarima, a takođe ni onima koji nisu spremni menjati se na bolje.

Oni će napuštati Planetu. On misli da će informacije imati najvažniju ulogu. Na Zemlji će početi vreme jedinstva i suradnje."
"Borise, odakle ti to znanje?"
"Iz moje unutrašnjosti", ozbiljno je odgovorio.

Jednom, kad mu je bilo pet godina, zadivio je svoje roditelje, počevši govoriti o Proserpini, planeti koja je uništena pre više stotina hiljada a možda i više miliona godina. A tu reč, Proserpina, rekao je,a da je nije čuo nigde drugo.
"Zraci su je presekli i raspala se na komadiće", objasnio je Boriska. "Planeta fizički više ne postoji, ali njegovi stanovnici teleportirali su se u petu dimenziju, koju vi zovete paralelni svet. Mi smo posmatrali smrt planete sa Marsa", pojasnio je.

A onda je iznenada rekao nešto nezamislivo. Rekao je da je Zemlja, kao živo svesno biće, počela prihvatati decu Proserpine, kako bi ih podučavala. Zbog toga se ovde povremeno rađaju deca koja se sećaju svoje matične planete i smatraju se vanzemaljcima.

Evo što je Borisova majka Nadježda čuvala u svom dnevniku; to joj je jednom prilikom rekao Boris: "Ti si prethodnica. Očistila si platformu za nas. U najvišim sferama smatraju te junakinjom. Ti na svojim leđima nosiš najteži teret. Ja sam došao u Novo vreme. Holografski kod već je vidljiv i prekriva prostor. Sve će se rasvetliti u novoj vatri misli, vrlo brzo... Prelaz iz jednog sveta u drugi odigraće se kroz tkivo Vremena. Ja sam doneo Novo vreme. Ja sam doneo Novu informaciju..."

Mars je počeo katastrofalno gubiti svoju atmosferu i vodu.
Boriska je rekao da su postojali posebni brodovi koji su odlazili na najbližuplanetu, Zemlju, po vodu.

Boriskine marsovske hronike

Otprilike godinu dana kasnije, otišao sam u Zhirinovsk posetiti Borisku i čuti najnovije detalje o njegovom životu. Naravno, pre svega razgovarao sam s njegovom majkom.
"Pogledala sam u sobu jer sam čula kako Boriska razgovara s nekim, ali pouzdano sam znala da je sam", seća se Nadježda. "Zaista je bio sam, a ispred njega je bio šareni mozaik sastavljen od dečjih kocaka, a na njemu je bila dvostruka spirala DNK! Jasno sam je prepoznala sa svojih studija na medicinskom institutu.
"Nekome se obraćao:Ja sam pilot istraživačkog broda,naučnik, ali nikada neću obavljati ukrštanje ljudske i reptilske DNK!
To se protivi zakonima prirodne selekcije: Usledilo je par reči na latinskom. Bila sam jednostavno zapanjena; i umesto da ga dalje slušam, počela sam ga tresti. 'Šta je to? Kome to govoriš?'
I Boriska je iznenada izašao iz transa, zbunjen, i promrmljao - 'Igram se'

"Još jednom, shvatila sam da svoga sina ne poznajem baš dobro. Istina je, da kad sam ga kasnije pitala, rekao mi je da ta informacija nije za ljude i da su, kad je on živeo na Marsu, imali blago drugačije niti DNK - nešto drugačije od DNK lemurijske rase.
"Ali u osnovi sam shvatila da, ako se seća svog života na Marsu, onda je to iz tačke gledišta različitih vremenskih razdoblja. To jest, čini se, da se pojavio na Marsu mnogo puta i seća se različitih epizoda iz svojih života, verovatno kroz razdoblje od mnogo hiljada godina."

"Znači, ne mislite da su to jednostavno dečje fantazije?"
"Možda bi mi bilo drago tako misliti, ali to se ne uklapa. Tu je uključeno previše potpuno neobičnog znanja. Jednostavno ga nije imao odakle crpsti. Istina, ne mislim da se seća svojih prošlih života onako kako se mi sećamo jučerašnjeg dana. Naravno da ne. Njegova sećanja vrlo su razlomljena i otkrivaju se pod određenim okolnostima, a moguće je i da će s vremenom izbledeti.
Da, on se može povezivati sa spoljnim izvorima informacija i biti njihov odašiljač, ali deset minuta kasnije može jednostavno zaboraviti te informacije, poput normalnog deteta."

Ipak, na njihovim snimkama iz proteklih meseci nalaze se neobična Boriskina sećanja na teške kataklizme na Marsu. Na primer, on uporno tvrdi da je tokom proteklih više stotina hiljada ili čak miliona godina, tamo bilo velikih problema sa vodom. Mars je počeo katastrofalno gubiti svoju atmosferu i vodu. Boriska je rekao da su postojali posebni brodovi, koji su odlazili na najbližu planetu, Zemlju, po vodu.

Izgledali su poput valjaka i služili su kao matični brodovi.
Mnogo je govorio o svojim dužnostima i radu u svemiru. Dečaku se baš ne sviđaju američki filmovi o svemirskim pustolovinama i ratovima, i kaže da je u njima sve iskrivljeno i izmišljeno.
Marsovski brodovi mogli su putovati po celom Sunčevom sistemu, imali su veći broj baza na planetama i njihovim satelitima. Čini se da nije bio loš pilot i imao je dobre profesionalne vještine:
prema njegovim pričama, mnogo je puta učestvovao u letovima na Saturn, gde je najteža stvar, bila navigacija kroz asteroidni pojas. Mnogi njegovi prijatelji poginuli su približavajući se Saturnu.
"Znaš, mama, nisam samo donosio vodu na Mars!", izjavio je Boriska jednog dana.
"Uvek govorim 'Mars ovo, Mars ono; ali ja sam bio odgovoran za Jupiter! Imali smo poseban projekat, u kom smo proučavali stvaranje drugog sunca u našem Solarnom sistemu. A to drugo sunce trebao je biti Jupiter. Ali za to je bilo potrebno tako puno fizičke mase da je nije bilo dovoljno u celom Sunčevom sistemu.
Zato projekat nikada nije uspeo."

Jednom je rekao da bi zemaljske naučnike, sigurno zanimalo da u našem Sunčevom sistemu nema devet planeta, već dve više. Oni se nalaze iza Plutona.
Prema njegovim rečima, Mars je nekad bio bliže Jupiteru, i Mesec je tada pripadao Marsu. Ali nakon divovske kosmičke kataklizme Mars je izmenio svoju orbitu, i tako je Zemlja dobila svoj satelit - Mesec. Međutim, Boriska se ne može setiti nikakvih detalja o tom razdoblju.
Jednom je, gledajući emisiju na kanalu Discovery, s velikim entuzijazmom počeo govoriti o civilizaciji Sivih (Greys) - malih humanoida s velikim očima.

"Oni nisu Marsovci", rekao je, pokazujući na ekran. "Mi nismo takvi; mi smo bliži Lemurcima i Atlantiđanima.
Kao prvo, mi smo visoki, oni su patuljci.
Drugo, Sivi su okrutni. Oni su iz druge galaktike, upuštaju se u izvođenje svakakvih eksperimenata na ljudima. Čak smo se morali i boriti protiv njih, jer su oni agresori.
Naša vrsta bila je ljubazna, manje agresivna i najintelektualnija, jer smo mogli koristiti čak i psihičku energiju. Ispaljujući svoje reči, ponekad mucajući, dečak je sve izrekao u kratkom govoru, nakon čega je opet posvetio pažnju svojim normalnim igrama, a "problem Sivih", po rečima njegove majke, više se nije spominjao. Čini se da se radilo o bljesku sećanja koji se možda nikada neće ponoviti.
Ali bude li bilo kakvih novih izjava o životu u svemiru, na Marsu ili u Sunčevom sistemu, biće i sumnji. Dečak se, prema rečima specijalista, "zatvara". Uzrok toga su, najverovatnije, teškoće naše zemaljske stvarnosti - kao što je slučaj s drugom indigo decom.


Naučno zanimanje za indigo decu

Da su predstavnici nauke istinski zainteresovani za Borisku neosporna je činjenica. Doktor fizike i matematike, prof. Vladislav Lugovenko iz Instituta za Zemljin magnetizam, jonosferu i širenje radiotalasa (IZMIRAN) Ruske akademije nauka, upoznao se s Boriskom i pozvao ga u Moskvu na pregled.
Neki od Lugovenkovih saradnika učestvovali su u proučavanju dečaka. Lugovenko sprovodi istraživanja indigo dece u Rusiji i drugim zemljama, i smatra da se ona s razlogom već 20 godina rađaju na ovoj planeti. Kako se čini, ta su deca povezana s razvojem buduće civilizacije na Zemlji.



Boriska i njegova majka pozvani su, u poseban edukacijski kamp na jezeru Atalskij u oblasti Tulskaja, gde se nalazi tačka na kojoj energija Zemlje ima neobičan uticaj na ljude.
Pročitao sam naučni izvještaj o merenjima kauzalnih, eterskih, emocionalnih i mentalnih granica biopolja članova ekspedicije.
Moram reći da, prvo, dečak ima zaista jako biopolje u poređenjui s drugim učesnicima, i drugo, nakon ekspedicije njegovo biopolje proširilo se više nego kod drugih.
Fotografije Boriskine aure takođe govore mnogo o njemu.
Da citiram jedan dokument: "Pre eksperimenta, prevladavajuća boja na fotografiji bila je žuta, što je karakteristično za intelektualnu snagu srećne, privlačne osobe. Na donjem levom uglu, može se videti jarka crvena boja, što može značiti aktivnost, nesebičnu ljubav i energiju djčaka.
"Nakon eksperimenta, fotografija se promenila relativno malo: u donjem levom uglu pojavilo se zeleno svetlo. To ukazuje na životnu snagu, pozitivnu sklonost i ljubaznost dečaka."

Lugovenko namerava nastaviti posmatrati Borisku, i nedavno je otišao u Zhirnovsk, kako bi se pobliže upoznao s Boriskinim životom u njegovom domu. On je takođe,otišao u nomalnu zonu na Plavoj planini, koja se nalazi par desetina kilometara od Zhirnovska.
"Siguran sam da se, u moralnom smislu, indigo deca uveliko razlikuju od druge dece njihovog uzrasta" kaže dr. Lugovenko.
"Izvanredno su osetljiva na bilo kakvu laž, imaju razvijenu intuiciju, telepatske sposobnosti i povezanost sa kosmosom. Možemo se nadati da će dečak ispuniti svoju predviđenu misiju na Zemlji o kojoj ni on ,ni mi, još ne možemo ništa naslutiti."



Napomena:

Video materijali koje je snimio tim Projekta Camelot i drugi materijali povezani s Boriskom mogu se pogledati na http://projectcamelot.org/indigo_boy_from_mars.html .
Iza Projekta Camelot stoje Bill Ryan i Kerry Cassidy. Posetite njihovu web-lokaciju na http://projectcamelot.org

понедељак, 15. фебруар 2010.

INDIGO DECA

Ko su Indigo deca ?

Brian je problematično dete. Ne voli pratiti postavljena pravila u školi i odbija učiti gradivo u kom ne vidi smisao. Uprkos lošim ocenama, njegovi roditelji znaju da je on nadareno dete.Kod kuće može satima koncentrisano raditi na svojim modelima raketa.
Dijagnostikovan mu je poremećaj koncentracije(ADD).
Brianovi prijatelji ga nazivaju pogrdnim imenima,...on plače..Oseća se progonjenim i zaklinje se na osvetu jednog dana.Ponekad vidi svoje prijatelje okružene obojenom svetlošću, vidi anđele, čuje ih i razgovara sa njima.Intuitivno oseća bol svoje majke, i zna da će joj biti bolje ako položi svoje ruke na njena leđa.Uznemiren je svetskim problemima, poput beskućništva i uništavanja šuma. Celim svojim bićem želi rešiti taj problem i poboljšati svet. Brian je Indigo dete.

Mnoga današnja deca su Indigo deca, u indijanskoj kulturi su poznata pod nazivom Deca Sunca, dok ih neki autori nazivaju Decom Milenijuma.Prema tvrdnjama nekih stručnjaka smatra se da se oko 90% dece, u dobu do 9 godina starosti, može okarakterisati kao Indigo dete. Isto tako,mali deo odraslih takođe pripada Indigo generacijama. Indigo decu mozemo prepoznati po njihovim jedinstvenim karakteristikama.Vrlo su inteligentna i kreativna, ali i buntovna prema autoritetima i društvenim sistemima.Vrlo često im se dijagnostikuje poremećaj koncentracije ili hiperaktivnost, te im se preporučuju razne terapije u svrhu ispravljanja i prevladavanja takvog ponašanja.Na fizičkom nivou su često osetljiva i krhka, no na emocinalnom nivou njihova osetljivost dolazi do ekstrema. Imaju razvijen osećaj brižnosti i empatije, no isto tako mogu razviti neosetljivost ukoliko ih se emocionalno zlostavlja u mladosti.
Indigo djeca mogu izražavati veliki bes i njima je potrebna sigurno mesto u kojem će biti prihvaćen i otpušten taj bes. Indigo deca mogu iskusiti veliku egzistencijalnu depresiju u ranim godinama, ukoliko se ne sete tko su i zašto su došli.

Sarah, Indigo dete kaže o sebi: "kao dete sam znala da sam drugačija. Potvrda mojih osećaja mi je došla još dok sam bila u vrtiću. Jednog dana, dok sam gledala stariju ženu kako sama ruča u restoranu, preplavile su me misli o vremenu, starenju i smrti. Osetila sam veliko razumevanje žene koja se bliži kraju svog života,neprijatnost pri pomisli na vlastitu smrt, i veliku empatiju za sva bića koja postoje i koja će ikada postojati ( znala sam da će proći kroz slične duhovne turbulencije).Obuzela me beskrajna tuga, i za trenutak sam zaboravila da ja, četrdeseto-godišnjakinja , postojim. U tom trenutku sam imala 80+ godina."

Sarina priča je tipična priča o jakoj vezi između Indigo dece i celog čovečanstva.Misija Indigo dece na Zemlji je pomoći čovečanstvu prilikom evolouiranja na viši nivo.Mnoga indigo deca su prirodno nadarena i treba im pružiti pomoć i podršku u razvoju.Neka Indigo deca su prirodni iscelitelji i čini se da im je reiki energija vrlo prirodna i bliska. Ukoliko je Indigo detetu dijagnostikovan autizam ili Aspergerov sindrom, treba im pomoći raznim energetskim tremanima, poput reikia, shamballe ili ENF uravnoteženjem. Tako da takva deca mogu izaći iz svog oklopa.

Naziv Indigo dete dolazi od dominantne boje u njihovoj auri ( indigo plava;tamno plava sa dodatkom crvene). Boja indiga predstavlja čakru Trećeg oka. Veruje se da je Treće oko razvijeno u većine indigovaca. Posebnost indigovaca je u tome sto osećaju "tanki veo" razaznavanja između Zemlje i duhovnog sveta. Zbog osaćaja "tankog vela" njima su dostupne mnoge informacije i drugačija znanja od dosada utvrđenih.

Učenje o indigo deci će poboljšati našu sposobnost za rad sa decom. Pomoći će nam da razumemo nove energije koje se spuštaju na Zemlju, jer indigo deca će doneti novu energiju i pomoći nam da stvorimo novi, harmonočniji život.Oni su došli da prosvetle svet i da nas uzdignu do novog nivoa, bez obzira da li smo spremni ili ne.Ko će nas bolje voditi novim putevima ponašanja, razmišljanja i osećanja nego deca koja se već tako ponašaju, razmišljaju i osećaju?

Osećaj koji mnogi indigovci izražavaju najbolje je sažeo Tegan:

"Ako mogu želeti nešto za ovaj svet, onda bi to bio osećaj krajnjeg razumevanja, prihvatanja i ljubavi među svim dušama na celoj planeti!"


KARAKTERISTIKE INDIGO DECE

Ova su deca posebno nadarena, ali se mogu pobuniti ako se s njima ophodimo kao s malom neukom decom ili ih želimo naučiti nečemu što već znaju. Teško se pokoravaju krutim pravilima i tradicionalnim ulogama. Često ruše pravila i sisteme. Obično tu svoju dozu buntovništva zadržavaju i do odraslog doba, međutim često je reč o suptilnoj, mudroj vrsti suprostavljanja kojom zapravo postaju izuzeti od očekivanih pravila. Za njih birokratija kao da ne postoji. Neki bi ih nazvali i izvrsnim manipulatorima. Odbijaju slediti zapovesti i upustva osim ako im zaista dobro ne objasnite zašto bi nešto trebali uraditi. Ne možete im nametnuti osećaj krivice -jednostavno morate imati snažne argumente. To su ona deca koja nam postavljaju bujice "nemogućih" pitanja,na koja mi,često ne znamo odgovor!

Veoma su kreativna i mogu raditi više stvari odjednom, zapravo lako im nešto drugo odvuče pažnju i skloni su skakati sa jedne stvari/teme/aktivnosti na drugu. Imaju problema sa strpljenjem,te teško čekaju red. Teško se nose s rigidnošću i jednodimenzionalnošću našeg (i većine) obrazovnih sistema. Školu često smatraju nužnim zlom i jedva čekaju da se završi. Stoga,često da mnogi od njih naprasno prekidaju školovanje iako su veliki zaljubljenici u knjige i učenje kao takvo. Mnoga indigo "deca" ostaju s par ispita do diplome i nikad ne završe fakultet/e koje su započeli.

Njihovi su interesi intezivni i strastveni te potpuno uranjaju u područja koja ih zanimaju, na specifičan hologramski način. Istovremeno vide i celinu i deliće od kojih je sastavljena.
Mnogi su indigovci, mladi i oni stariji, strastveni zaljubljenici znanstvene fantastike, mitologije, priče o vilama i čarobnjacima, parapsihologije, igara uloga; zapravo svega što inspiriše i podstiče njihovu maštu i predstavlja im intelektualni izazov. Skloni su povlačenju u intimni svet knjiga i mašte i zapravo preferiraju samoću ili uski krug bliskih osoba. Velike gužve ih pomalo plaše i odbijaju.

Indigo deca (i odrasli) su često frustrirana lošim načinima na koje se neke stvari rade, jer znaju bolje načine. Karakteriše ih i ekstremna fizička i emotivna osetljivost. Izuzetno su osetljivi na intezivne mirise, buku, vrućinu, jarke boje i gužve. Znaju patiti zbog preterane izloženosti svim tim podražajima savremenog svijeta. Mogu biti skloni različitim alergijskim oboljenjima i problemima s dišnim sistema. Nužna im je povremena samoća, tišina i mir. Potrebno im je vreme za njih same,kako bi obnovili svoje (spiritualne) baterije. Senzibilna su za tuđe probleme i patnje i često za malu decu,neobično svesna generalnih problema čovečanstva, poput ekološkog zagađenja, ratova i gladi. (Prema Lorri Johnson, na http://www.sunfell.com

Neka indigo deca imaju i potpuno suprotno ponašanje,te su hladna i tvrdoglava i uopšte ne pokazuju empatiju za druge. Znaju biti sklona snažnim neobuzdanim izlivima besa, te imaju problema sa ljutnjom. ( prema Wendy Chapman, http://www.metagifted.org.
Ove se karakteristike obično vežu uz novije indigo generacije, koje se rađaju bez zaštitnih slojeva u auri te su još senzibilnija na bombe informacija kojima ih svet svakodnevno zasipa, a uz to nemaju adekvatnu podršku roditelja i okoline. Njihova im hladnoća i ljutnja postaju dragoceni obrambeni mehanizmi, ali ih i udaljavaju od njihove životne misije. Više o prevenciji i rešenjima ovih problema možete naći u poglavljima Indigo generacije i Saveti za roditelje indigo dece.

No sva indigo deca imaju snažno razvijenu intuiciju. Naravno često nisu svesna da se radi o tome, katkada se to događa kroz snove ili vizije, ponekad kroz niz podudarnosti koje povremeno primećuju, a najčeće se radi o jednostavnim slutnjama koje se ostvare. Drugima se može činiti da su izuzetni srećkovići, jer im se mnoge želje ostvaruju, ali indigo deca znaju da smo mi sami stvaratelji svoje sreće i jednostavno se ravnaju po tom zakonu, usklađujući se s ritmovima prirode i svojim Višim vodstvom.

Indigo deca (i odrasli) poseduju izuzetan detektor laži. Takva deca imaju duboke, mudre, "stare" oči kojima kao da gledaju ravno u vašu dušu i kojima je nemoguće slagati. Laži i manipulacije ih zbunjuju, rastužuju i razljućuju-posebno ako su zlonamerne. Stoga, često postaju gorljivi isterivači pravde i istine. Obično upravo indigo deca,"stoletne" porodične drame i tajne,iznose na svetlost dana.

Osećaju se povezana sa svim ljudima te katkada sa sobom nose strašan osećaj boli i univerzalne patnje. Događa se i da ova deca na sebe preuzimaju ulogu roditelja (roditeljima, braći i sestrama, ostaloj deci, svetu) još u najranijem dobu,te postaju "starmala" i čitav život na leđima nose tu nepotrebnu, preveliku odgovornost. Jako rano su sposobna apstraktno razmišljati te su iznad-prosečno inteligentna i nadarena.

Drunvalo Melchizedek tvrdi (prema časopisu The Spirit of Ma`at, Volume 1, iz Kolovoza 2000.) da postoji i genetska promena kod ove dece, promena unutar DNA strukture. Međutim za to još uvek nema jasnih naučnih dokaza. Isti autor navodi i da je IQ čovečanstva naglo porastao dolaskom ove dece jer je među njima prosek koeficienta inteligencije 130.

Izgleda da takva deca,često u ranom dobu,doživljavaju različite oblike zlostavljenja ili doživljavaju neku veliku traumu (smrt roditelja, napuštenost i odbačenost, bolest i sl.) Takvi problemi na njih mogu dvojako delovati. S jedne strane takva ih iskustva naprosto teraju da se okrenu sebi, unutra i da traže duhovno vodstvo i utehu, te ih čine senzibilnima i empatičnima. Zbog toga bi mogli zaključiti da je upravo takva okolina generator njihovog razvoja. Crno nije uvek crno.

S druge strane mogu popustiti pritisku i "zaboravivši" svoju misiju postati sklona zloupotrebi različitih droga i alkohola, delinkventnom ponašanju čak i suicidu. Mnogi autori koji se bave problemima zavisnosti,često pišu, kako su zavisnici, zapravo izuzetno senzibilne osobe,kao i to da su sklone duhovnosti.Možda to objašnjava i zašto su gotovo jedine relativno uspešne metode lečenja zavisnika, upravo one povezane s religioznim sistemima i duhovnošću?!

Nažalost često se događa da izuzetna senzibilnost i talenti indigo dece naiđu na nerazumevanje i ismejavanje, njihove se vizije i mudrost često smatraju poremećajem, bolešću ili u najblažem slučaju rezultatom bujne mašte. Mnoga su od ove dece svrstana u kategoriju poremećaja u ponašanju, poremećaja deficita pažnje (ADD - Attention Deficit Disorder) ili nekog drugog oblika hiperaktivnosti jer se smatralo da imaju problema s pažnjom, disciplinom te se teško koncentrišu na nastavne sadržaje. Međutim, čini se da zapravo obrazovni sistem nije dorastao njihovim sposobnostima i da se ovakva deca,jednostavno dosađuju, zbog sporosti i preplitkog sadržaja informacija koje im se u većini škola nude. Ukoliko im date temu koja će ih zaista zainteresovati i biti im izazov videćete naglu promenu njihove koncentracije i verovatno stvarnu demonstraciju njihovih izuzetnih intelektualnih sposobnosti i zadivljujuće kreativnosti.

Mogli bi reći da se indigo deca rađaju s izuzetnim potencijalima, ali od porodice i sredine u kojoj se nađu zavisi hoće li se te mogućnosti zaista (i kada) izraziti. Potrebna im je naša podrška i ljubav kako bi otkrili sebe.

10 SAVETA ZA RODITELJE

1. Budite iskreni

Dajte potpuno objašnjenje koliko god je to moguće za njihovu inteligenciju i zrelost.

2. Ne manipulišite

Bez nametanja krivice. To ne deluje kod Indigovaca.

3.Pokažite im poštovanje

Oni su samo manji po godinama, ali često mudriji u duhu. Ne odgovarajte im, jer će vam i oni odgovoriti. Pokažite im poštovanje. Tretirajte ih kao jednake koliko god je to moguće. Dopustite im da pomognu pri stvaranju pravila i posledica. Osigurajte da imaju granice koje će ih zaštititi.

4. Podstičite ih

Neka razviju autonomiju tako da rade koliko god mogu sami. Neka biraju odeću.Od malih nogu ih učite da se sami kupaju.

5. Poštujte njihove psihičke sposobnosti

Pomozite im da razviju mentalne sposobnosti sa vežbom, predavanjima i ohrabrivanjem.

6. Poučite ih zaštiti energije i metodama uzemljenja

Indigovci su vrlo emotivno osetljivi. Imaće drastične promene raspoloženja i to je često uzrokovano upijanjem energija drugih oko njih. Trening i razne metode isceljenja energije mogu pomoći.

7. Poučite ih metodama relaksacije i meditacije

Te veštine pomoći će im da bolje svladavaju život, nađu ravnotežu, i da se spoje sa duhovnim svetom.

8. Poštujte njihovu emocionalnu i psihičku osetljivost

Koja je najčešće ekstremna i čini se neuobičajena, ali oni se NE šale i možda im treba vaša pomoć da mogu tolerisati te osećaje.

9. Pronađite alternativnu terapiju za ADD i ostale nesposobnosti

Ne dajte im lekove kao što su Ritalin i sl., za ADD ili ostale «nesposobnosti». Nađite alternativne načine rada sa takvim ponašanjima, kao što su dodaci prehrani, esencije cveća, modifikacije ponašanja, i dopuštajte im izbor učenja.

10. Pomozite im da razviju svest o njihovoj indigo prirodi i njihovoj misiji u životu

Indigovci su svi ovde s razlogom. Imaju jedinstvene karakteristike ponašanja da bi bili sposobniji da pomognu unosu novih energija i da pomognu poboljšanju sveta. Dok to ne shvate, mogli bi imati velike teškoće sa savladavanjem njihove ljudskosti i nošenje sa činjenicom da su preosetljivi i različiti. Ako nauče da postoji razlog za njihovu različitost, biće bolji u njihovom savladavanju i raditi prema njihovoj misiji planetarnog dolaska.

Autor: Wendy H. Chapman


TEST DALI STE INDIGO

1. Da li se smatrate (ili vas drugi smatraju) natprosečno inteligentnom osobom?
2. Da li ste izrazito kreativna osoba, imate mnoštvo ideja oko teme koja vas interesuje, volite sami izrađivati stvari itd.?
3. Uvek morate znati ZAŠTO je nešto takvo kako je ili ZAŠTO morate uraditi nešto što vam se kaže?
4. Bili ste prilično buntovni u školi, teško ste prihvatali autoritete ili ste se osećali buntovno, ali se niste usudili reagirati radi RODITELJA?
5. Da li ste još od detinjstva prolazili neobjašnjiva stanja velikih depresija i osećaja bespomoćnosti (takva stanja su mogla varirati od tuge do dubokog beznađa, a bila su praćena i suicidalnim mislima)?
6. Da li uopšteno smatrate da vam je prvi deo života (detinjstvo i pubertet) bio posebno težak period?
7. Imate li problema/poteškoća u radu u velikim preduzećima, uslužno orijentisanim poslovima, otpor prema autoritetima i uređenju posla na principu 'kasta'?
8. Da li preferirate poslove u kojima ste ili ravnopravan partner ili vođa ili možete raditi potpuno samostalno?
9. Da li često osećate kako je celi svijet jedna porodica i nije vam svejedno što se dešava drugom čoveku na drugom kraju Zemlje?
10. Sposobni ste duboko saosećati sa ostalima ali opet ne podnosite nečiju glupost/tupavost?
11. Da li se ubrajate u osobe koje su ili toliko ekstremno emotivno senzibilne (koje se lako mogu rasplakati, rastužiti itd.) ili skoro nikada ne izražavate svoje emocije (ljudi vas svrstavaju u emotivno hladne osobe)?
12. Da li ste u nekim fazama svog života imali napade besa ili ljutnje često bez nekog značajnijeg povoda?
13. Da li je POLITIKA nešto skroz NE-ZANIMLJIVO za vas - imate osećaj da vaš glas ionako nema nekog uticaja?
14. Da li ste jedan/jedna od onih koji ne mogu pronaći zadovoljstvo isključivo u tradicionalnim vrednosti: karijera, brak, 2,3 dece itd.? Da li osećate da bi život trebao biti nešto više od rođenja i umiranja, zarađivanja za preživljavanje, odlaska i dolaska na posao, produženja vrste, seksa, hranjenja i spavanja?
15. Da li često osećate veliku težnju da učinite nešto u smislu da promenite ili poboljšate svet?
16. Da li imate veliko zanimanje za psihologiju, duhovne teme i praksu još od detinjstva?
17. Da li imate jaku intuiciju tj. koristite tu sposobnost u životu?
18. Da li imate poteškoća da fokusirate svoju pažnju na jedan predmet osim ako to svesno ne odlučite ili vam je čak dijagnosticiran ADD (Attention Deficit Disorder) - poremećaj pažnje, poremećaj u ponašanju ili hiperaktivnost?
19. Da li ste ikad imali ili imate iskustva poput: vizije anđela i ostalih duhovnih bića, sposobnost vidovitosti, telepatije itd.?
20. Da li aktivno nastojite saznati koji je smisao vašeg života i celokupnog postojanja kroz različite duhovne pravce, religije, grupe ili knjige?
21. Da li često imate problem sa svojim strpljenjem pogotovo kad su u pitanju stvari sa područja birokratije i inertnost društvenog sistema, kao npr. čekanje u redovima itd.?
22. Da li ste izrazito osetljivi na buku, jake mirise, vrućinu, jarke boje i veliku gužvu?
23. Da li vam je često potrebno vreme kad možete biti sami sa sobom da bi obnoviti svoje baterije?


NAPOMENA: Zbog svoje uopštenosti ovaj test je samo smernica gde više pozitivnih odgovora upućuje na veću verovatnost da ste Indigo.


Izvor:

By Wendy Chapman
http://metagifted.org

http://www.indigo-svijet.hr