среда, 24. март 2010.

GLASNICI SA NEBA

Pojam "indigo deca" se sve više koristi u svetu, a označava posebnu vrstu dece, koja su na ovaj svet došla sa ciljem,da pomognu duhovni rast čovečanstva i da nas nauče da živimo u većoj harmoniji i miru.Mnogi ih opisuju kao duhovna bića,koja su se u naše doba došla masovno uteloviti, kako bi ubrzali i potpomogli celokupni preobražaj čovečanstva prema višim nivoima svesti.

Vidovnjaci tvrde, da ih možemo prepoznati po specifičnoj boji njihove aure,koja je boje indiga ili ljubičasto - tamnoplava. Indigo boja simbolizuje čeonu čakru, ili takozvano treće oko, energetski centar,odgovoran za intuiciju i psihičke sposobnosti.Indigo deca su i dobila ovo ime zbog pretpostavke,da je kod njih ovaj centar potpuno otvoren.Nekada su ih zvali i “električno plavima”ili“kobaltnima”zbog različitih nijansi visoko-frekventnih zračenja njihovih aura. Indijanci su takođe repoznavali posebnu vrstu dece,te su ih nazivali Decom Sunca, drugi autori koriste naziv Milenijumska deca, Deca novog sna itd. U literaturi pronalazimo čitav niz različitih termina , ali ovde ćemo zadržati naziv indigo deca zbog njegove opšte prihvaćenosti i simbolizma.

Reč je o deci, koja već od najranijeg doba pokazuju izuzetnu mudrost i celovitost, često se sećaju svojih prošlih života, odlikuju se jakim moralnim shvatanjima, ljubavi prema životu i zajedništvu svih živih vrsta te imaju snažan osećaj ljubavi prema prirodi i planeti Zemlji . Često su u kontaktu sa duhovnim svetovima, većina njih vidi anđele i eterični svet, te razgovaraju sa životinjama i drvećem.

Indigo deca su najčešće ugodna, brižna i puna ljubavi i zaista žive u sadašnjem trenutku. Ti nas mališani teraju, da se usredsredimo na igru, smeh, ljubav i slobodu. Indigo deca žive u skladu sa najvišim Dobrom. Imaju izuzetno snažnu želju da pomognu i doprinose čovečanstvu i kao da su oduvek svesna neke svoje misije. Ona su mudraci našeg vremena i došla su ovamo isceljivati. Reč je o deci tešiteljima, zaštitnicima, rođenim vođama, otvorenoj i blagoj deci, koja smiruju ostalu. (prema Marc-Alain de Scamp, iz časopisa Reiki Usui, proleće 2001.)

Neki autori toj pojavi pristupaju sa strogim kritičkim i naučnim pogledom. Jedan od najčešćih prigovora je svakako,da to nije nova pojava i da je oduvek bilo čudesne i neobične dece. Setimo se samo Budhe Gautame ili sv. Tereze iz Lisieuxa. Prvo je indigo dete nedvosmisleno bio Krišna, koji se rodio u Brindavanu u Indiji 2000. godina pre Hrista. Celo mu je telo bilo u toj plavoj boji indiga, a tako su ga prikazivali i svi kasniji umetnici. Dobre, blage i samilosne dece ima svuda i u svim naraštajima. (prema Marc-Alainu de Scampu)

Sa druge strane, neka pojava postaje glavna tema, kada je njena učestalost toliko velika da se više ne može izbeći. Oduvek,gotovo svaki roditelj svoje dete smatra posebnim i neobično mudrim, međutim čini se,da se u poslednjih nekoliko godina događa nešto zaista posebno. Sve više stručnjaka koji rade sa decom: psihologa, socijalnih pedagoga, učitelja, socijalnih radnika, dečjih psihijatara – primećuje,kako su danas deca znatno drugačija nego ranije.

Izgleda da stare vaspitne metode, disciplinovanje ili kažnjavanje, na ovoj deci jednostavno ne funkcionišu. To su deca koja zahtevaju poštovanje i pravednost, deca koja traže realna objašnjenja, a ne nekadašnje “priče za malu decu” ili objašnjenja tipa “to je tako jer ja kažem da je tako!”. Takva vrsta autoriteta za njih ne postoji. To znači i da su pred njihovim vaspitačima postavljeni i sve veći zahtevi što nažalost najčešće rezultira, svrstavanjem ove posebne vrste dece u kategoriju problematične dece ili dece sa poremećajima u ponašanju.. Premda nam je to možda teško priznati, danas se odraslima sve češće događa,da im deca održe lekciju, te da nas iznenade svojom mudrošću i dubinom uvida. Zato nije ni čudo što se o toj temi toliko priča!

Pitamo se,ko je tu koga došao učiti i pripremati za život?

Нема коментара:

Постави коментар